Narodno pozorište Subotica
Ante Tomić
Čudo u poskokovoj Dragi
Režija: Snežana Trišić
Adaptacija i dramatizacija: Maja Pelević
Scenograf: Ljubica Milanović
Kostimograf: Mirna Ilić
Kompozitor: Irena Popović Dragović
Uloge:
Jozo Poskok: Jovan Ristovski
Krešimir Poskok: Milan Vejnović
Branimir Poskok: Srđan Sekulić
Zvonimir Poskok: Marko Makivić
Domagoj Poskok: Luka Mihovilović
Lovorka: Minja Peković
Goran Kapulica: Miloš Milić
Ratko / svi ostali muškarci: Đorđe Marković
Teta Rosa: Vesna Kljajić Ristović
Teta Bosa: Kristina Jakovljević
Mirta: Jelena Mihajlović
Mirna: Sanja Moravčić
Don Stipan / Mile Skračić /
Sutkinjin muž: Zoran Bučevac
Sutkinja /
sve ostale žene: Suzana Vuković
Svi ostali muškarci: Vladimir Grbić, Branko Lukač
Ante Tomić je hrvatski književnik i novinar, završio je studije filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zadru. Kao pisac, prvi put objavljuje u časopisu "Torpedo", a 1997. godine izlazi mu prva zbirka priča "Zaboravio sam gde sam parkirao". Njegov prvi roman "Šta je muškarac bez brkova" postigao je veliki uspeh i do sada je imao sedam izdanja. Tomić je dobitnik nagrade hrvatskog novinarskog društva za reportažu i kolumnu, a njegova dela se igraju na scenama brojnih teatara i po njima su snimani filmovi.
„Čudo u Poskokovoj Dragi", novi je roman Ante Tomića koji osebujnim
humorom i nevjerojatno vjerojatnom pričom o Jozi Poskoku i njegovoj
četvorici sinova zarobljenih u prostoru Zagore, zaboravljenih u vremenu
koje ih mimoilazi – sigurno pronalazi put do kazališnih dasaka. Ovo je „čudo“ intrigantno i drugim medijima umjetnosti, pa tako i
pokušaju uprizorenja, ne samo zbog vještog pripovijedanja i živopisnih
likova, već i zbog dramaturškog modusa ispreplitanja događaja i
„saplitanja“ radnje dinamikom „vrele krvi“ koje rezultira iznenadnim
obratima i neočekivanim, dramatičnim situacijama. A upravo taj namjerni i
promišljeni kaos u kojem te situacije mijenjaju žanrove od vodvilja,
komedije, preko trilera, romana ceste i ljubavne priče pa sve do čuda –
osigurava s jedne strane preciznu sliku vremena, prostora i u njemu
zatočenih ljudi, a s druge pak ostavlja mogućnost da se ista priča u tom
drugom mediju interpretira na više načina inzistirajući ili
podcrtavajući neke od segmenata za koje se zbog prirode promjene
odlučuje.
Željka Udovičić
Jozo Poskok, udovac u mentalnoj izolaciji po njegovima nazvane drage u
kojoj „zakon ne štiti“, uzgaja, na svoju sliku i priliku, sinove
Krešimira, Branimira, Zvonimira i Domagoja, sve nazvane, prirodno, po
hrvatskim knezovima i kraljevima, uvjeren da to i jest domet i esencija
ove obitelji. Jede se pura na sto načina i sve što uz to slijedi. Tada
najstarijemu, Krešimiru, pada na pamet strašna i nadasve suvremena ideja
– pronaći ženu. I sjeti se tako svoje davne, ratne ljubavi. Tada
počinju „problemi“. Željka Udovičić