петак, 20. септембар 2019.

Mihajlovac 2019


MIHAJLOVAC

Mihajlovac je naselje grada Smedereva u okrugu Podunavskom. Prema popisu iz 2011. godine selo broji 2948 stanovnika. Podaci iz aračkih spiskova govore da je selo 1818. godine imalo 60 kuća, a 1822. godine 66 kuća. 1846. godine selo je imalo 72 kuće, a po popisu iz 1921. godine 554 kuće i 2976 stanovnika. 


Sudeći po mnogim tragovima iz prošlosti, može se reći da je Mihalovac staro naselje. Južno od sela, gde su sada njive i utrina, nalazi se Selište. U selištu su se iskopavali kućni temelji, srebrni i bakarni novci, komadi od lonaca i crepulja itd. Tek u 19. Veku je dobilo ime Mihajlovac, po knezu Mihailu, koji je tuda prolazio. Do tada se zvalo Tarinac, pa Konjska, po turskim konjima i kamilama koji su se podavali u reci Konjskoj .


Iznad Moravske doline je, ušorenog je tipa. Naselje je postojalo još u doba rimljana  što potvrđuju predmeti pronađeni na tom  lokalitetu (novac, posuđe i cigle sa žigom  Flavijeve legije). Kako nije bilo pijaće vode, knez Miloš je dozvolio meštanima da se sele. Kako je ostalo malo starosedelaca, selo su naseljavali iz Sjenice, Novog Pazara, Niša, noseći svoje navike i običaje, pa je selo veoma raznoliko. Stanovništvo se uglavnom bavi zemljoradnjom i stočarstvom.

 

четвртак, 19. септембар 2019.

Vrbovac 2019


VRBOVAC

Vrbovac je naseljeno mesto grada Smedereva u Podunavskom okrugu. Prema popisu iz 2011. godine selo ima 1020 stanovnika. Za vreme Austrijske vladavine (1718-1739) prvi put je spomenuto na Langerovoj karti pod nazivom „Verbovaz“ gde se kaže da je imalo 19 kuća.


Turci ga pominju početkom 16. Veka.Teško mu je odrediti vreme nastanka.  Tu se nalazila i crkva despota Đurđa. Od nje vodi popločana staza iz rimskog perioda.  Zabeleženo je i naselje koje je nestalo –Varoš. Pretpostavlja se da je pred turskim zulumom došlo do preseljenja ovog naselja na mesto današnjeg Vrbovca. Ime je dobio po vrbama.


Selo je šumadijskog tipa ( kuće su i na brežuljcima i u dolini).
U selu se nalazi i Crkva Svetog Proroka Jeremije, sazidana je 1939. godine kao spomen crkva sa kosturnicom u koju su preneti zemni ostaci ratnika 11. puka Šumadijske divizije I poziva, palih u borbama na Vrbovačkim kosama i Cerjaku oktobra 1915. godine.






среда, 18. септембар 2019.

Vranovo 2019


VRANOVO

Vranovo je naselje u podunavskom okrugu pored grada Smedereva. Prema popisu iz 2011. godine, selo broji 2690 stanovnika. Pod imenom Vranovo, naselje se pominje u aračkim spiskovima za 1818. godinu. 


  U putopisima i drugim zapisima iz tog perioda, pominje se kao Vranjevo, Vranovi i Vranova. Na austrijskoj karti iz vremena 1718. – 1739. godine, istočno od današnjeg sela, nalazilo se naselje pod nazivom „Zerlien“. Verovatno se radi o naselju Cerje čije je stanovnike knez Miloš raselio u selo Lipe početkom 19. veka.


  Vranovo je starije selo.Pominje se u 15.  Veku, kao naselje između Ralje i Jezave. Bujne šume na tom lokalitetu su krile jata vrana, koje su, kao i stanovništvo, bežale pred Turcima.Selo su naseljavali Vlasi i  srpska raja, koja je Vlahe asimilizovala. Najviše se doselilo iz okoline Kruševca, ali bilo je dosta i ciganskih porodica.


Ušorene kuće na levoj obali Jezave ili su bile plavljene ili je zemlju pogodila suša, pa je bilo kuća i pored Carigradskog druma, sa druge strane Jezave.







уторак, 17. септембар 2019.

Vučak 2019.


VUČAK

Selo Vučak pripada opštini Smederevo i Podunavskom regionu.
Prema popisu iz 2011. godine ima 1918 stanovnika.



Prve pisane podatke o selu nalazimo na kartama iz vremena austrijske vladavine gde je selo zapisano pod nazivom „Wutschak“. Selo se pominje u aračkim spiskovima i 1818. godine je imalo 29 kuća, 1822. - 27 kuća, 1846. – 37 kuća, a po popisu iz 1921. godine je imao 117 kuća i 606 stanovnika.


 Starije selo, ubeleženo je na austrijskim mapama u 18. Veku. Pretpostavlja se da stanovništvo sa tog mesta povuklu dublje u šume zbog turskog zuluma.


Stariji stanovnici tvrde da selo nekada zvalo Vučje (Vučjak). U šumama je bilo mnogo div ljih životinja, posebno vukova- po njima je selo dobilo ime. Naseljavale su ga porodice koje su se sklanjale u šumu bežeći od Turaka. Teren je bio bogat šumom, vinogradima, selo je zbijenog tipa i ima izvor pijaće vode koji se smatrao lekovitim.